Prejedanje i debljanje su rezultat riješenosti da preživimo!!!
Zvuči apsurdno da neko ko ima prekomjernu težinu vjeruje da je to jedini način da bude živ pored svih onih bolesti koje idu uporedo sa tim (dijebetes melitus, hipertenzija, teškoće sa kretanjem...) ali osoba uglavnom podsvjesno zaista vjeruje da neće preživeti ako nije gojazna. Takva odluka je odbrambena u situacijama kada, usled traumatskih iskustava ili deficita psiholoških ili socijalnih resursa, neki funkcionalniji mehanizmi nisu dostupni pa osoba na nekom nivou zaključi da je najbolje za nju da se prejeda i održava svoje tijelo velikim kako bi se lakše snašla u ovom svijetu. Osoba se, takođe, u isto vrijeme muči sa tim disfunkcionalnim načinom razriješavanja unutrašnje nelagodnosti i to postaje njen najveći neprijatelj.
Svako je rođen sa sposobnošću da zna kad je gladan i kad mu je dosta hrane. Odrasle gojazne osobe su izgubile zdravi osjećaj biološke gladi i jedu kad im ne treba hrana dok se ne prepune iako im treba nešto drugo (sigurnost, podrška, razumijevanje ili zadovoljenje neke od drugih psiholoških gladi). Razvijanjem svjesnosti o tjelesnim senzacijama mogu se povezati sa svojim tijelom i početi da razumijevaju razliku između potrebe za hranom i drugih potreba, da se pobrinu o sebi, da dobiju pažnju i reakciju od okoline. Svesnost o tjelesnim senzacijama, prepoznavanje i razlikovanje potreba, zatim, učenje načina kako se one zadovoljavaju su prvi koraci u radu na ovom problemu.
Osim bioloških, postoje i psihološke gladi zbog kojih neki ljudi ekscesivno jedu ili se štite slojevima sala. Druge gladi koje osoba zadovoljava hranom ili se brani od njih veličinom tela su
Kada ove potrebe ili gladi nisu zadovoljene u djetinjstvu i dalje na formativnom uzastu, one ne nestaju. Negirane potrebe nastavljaju da nesvjesno utiču na mišljenje, osjećanje i ponašanje. Kao što biološke gladi zadovoljavamo hranom i vodom kako bismo se razvijali mentalno i tjelesno, tako zadovoljavamo psihološke gladi da bismo se razvili fizički i mentalno.
Tjelesna svjesnost, prepoznavanje osjećanja i potreba, svjesnost o drugačijim opcijama zadovoljenja potreba su značajne snage jedne ličnosti. Rad na gojaznosti može da bude dobar povod za razvoj vještina za kvalitetan život.
Gubitak kilaže nije primaran cilj. Rad na uzroku je efikasniji od rada na simptomu. Važno je da otkriti zašto je klijentu potrebno da ima veliko tijelo ili da se prejeda.
Ključni zadatak je da osoba prihvati da ima izbore u vezi svoje težine. Pravi psihološki i socijalni izbor ide iz razumijevanja zašto je bilo potrebno prejedanje ili veliko tijelo jer ako se pokuša smršaviti samo pomoću dijeta ili vježbanja zbog osećaja gađenja prema sebi, krivice ili pritiska okoline, izbor tada ne ide iz integrisanog, cjelovitog bića. Tako se samo prigođavamo spoljnim zahtjevima što nije dobar osnov za stabilnu promjenu. Kada razvijemo osjećaj za samovrednovanje i samoljubav, iz te pozicije možemo da odlučimo da li ćemo mršaviti ili ne. Psihoterapijski cilj je autonomija (spontanost i sloboda izbora) i osnaženje i razvoj ličnosti.