Život porodice se tokom vremena odvija kroz specifične faze razvoja koje se zovu životni ciklusi porodice. Svaka faza razvoja ima svoje zadatke i izazove koje porodica treba da riješi i zadovolji kako bi funkcionalno prešla u narednu fazu životnog ciklusa. Ti zadaci i izazovi se mogu nazvati i razvojne krize.
Da bi se prešlo u narednu fazu, pred porodicu se stavlja zahtjev za promjenom, prilagođavanjem i mijenjanjem strukture i organizacije. Mijenjaju se odnosi, pravila, uloge, preispituju se granice i uvjerenja.
Kada porodica zna u kom se životnom ciklusu nalazi, to nudi mogućnost da se svjesno uhvati u koštac sa problemima koji se javljaju, adekvatnije i lakše prevaziđe izazove i krize, a samim tim i da kvalitetnije živi.
Faze životnog ciklusa porodice su:
Ovaj stadijum podrazumijeva period od početka zajedničkog života partnera do rođenja prvog djeteta. U ovom period partneri uče da funkcionišu kao diada (dvojnost). To podrazumijeva uspostavljanje granica prema roditeljskim porodicama (roditeljima, braći, sestrama). Uče da žive u zajedništvu kroz uspostavljanje njima svojstvenog stila komunikacije, pravila, granica, sistema vrijednosti. Ukoliko partneri ne uspiju da se prilagode na zajedništvo, to može dovesti do krize koja se može razriješiti razilaženjem i razvodom, ili nastoje da je prevaziđu rođenjem djeteta što privremeno razriješava probleme i prenosi ih u narednu fazu.
Ovaj stadijum obuhvata trudnoću, rađanje prvog djeteta i period do predškolskog uzrasta djeteta (3-5 godina). Uspostavljanje roditeljskih uloga podrazumijeva raspodjelu osnovne brige, poslova, zaduženja, učešće u procesu vaspitanja. Potrebno je izbalansirati profesionalne potrebe, kao i potrebe za privatnošću, odmorom i zabavom. Često je neophodno redefinisati granice sa porodicama porijekla, koje su takođe dobile nove uloge (baka, deda), kao i održati partnersku relaciju i bliskost. Glavni cilj tretmana porodica u ovoj životnoj fazi je da se odraslima pomogne da postanu efikasni u svojoj novoj ulozi roditelja, uz istovremeno njegovanje partnerskog odnosa i postavljanje jasnih granica sa drugim članovima porodice.
Ovaj period traje od 3-5 godine djeteta do polaska u školu. Mogu se pojaviti problem vezani za roditeljstvo, ali i aktiviranje bračnih problema neriješenih u prethodnim stadijumima. Problemi se najčešće prikazuju kao "problemi sa djetetom", u vidu poteškoća sa uspostavljanjem navika spavanja, ishrane, itd. U terapijskom procesu je neophodno razlučiti razvojne poteškoće od simptoma, kao i roditeljsku od bračne disfunkcionalnosti.
Ova faza traje od polaska djeteta u školu do njegovog puberteta. S obzirom da dijete više odsustvuje iz kuće, roditelji imaju više vremena da se posvete profesionalnim obavezama i svom partnerskom odnosu. Dijete započinje proces socijalizacije, u njegov život ulaze školski drugovi, učitelji… Stiče radne navike, uključuje se u vanškolske aktivnosti. Roditelji i dijete su pred iskušenjem povratne informacije koju dobijaju od strane svih koji participiraju u školskom sistemu. Ona se direktno može tumačiti kao vrednovanje djeteta, pa roditelji preispituju svoj vaspitni uticaj i udio u izgradnji djetetove ličnosti. Poteškoće koje se mogu pojaviti kod djeteta u ovom periodu (problemi sa učenjem, ponašanjem, školska fobija) mogu biti maska neriješenih roditeljskih ili partnerskih konflikata iz prethodnih faza.
To je period kada dijete uđe u pubertet i traje do odlaska djeteta iz kuće. Porodica ulazi u novi proces reorganizacije. Roditelji ne mogu više da zadrže potpuni autoritet i od njih se traži fleksibilnost vezano za promjene. Ponekad je teško uspostaviti odgovarajući balans kontrole i slobode. Granice prema spoljašnjem svijetu moraju postati propustljivije.
Adolescenti unose novine u porodicu, izazivaju njene vrijednosti, često testiraju granice autoriteta, traže promjenu, ali i podršku i sigurnost. Razvojno su rastrzani između težnje za odrastanjem i dečije potrebe za roditeljskom zaštitom i brigom. Emotivni naboj je ono što karakteriše porodične odnose. Adolescenti su izuzetno podložni razvoju simptoma i često su teškoće prolazne prirode i odražavaju borbu za prelaz u novo životno doba. Simptomi mogu da budu i znak drugih disfunkcija u porodici, kao što su problemi u braku roditelja. Centralni događaj u braku, u ovoj fazi, jeste kriza srednjeg životnog doba jednog ili oba roditelja, što rezultira preuređivanjem odnosa u braku ili čak razvodom.
Ovo je najduža faza u životnom ciklusu porodice i veoma složena po svojim brojnim zadacima. To je stadijum kada se djeca puštaju da odu iz roditeljske porodice. Odvajanje djece od roditelja je promjena koja je bolna i za jedne i za druge. Roditelji moraju da se izbore sa promjenom sopstvenog statusa i pripremaju se za pomjeranje na poziciju bake/dede. Suočavaju se i sa starošću i smrću svojih roditelja.
U nekim porodicama se ova faza doživljava kao novi period za uživanje i zadovoljavanje potreba koje ranije nisu mogle biti ispunjene, kretanje u nove oblasti: putovanja, hobi, novi poslovi. Kod drugih, ovaj proces stvara osjećanje praznine i ogromnog gubitka, a ponekad i depresije.
To je faza kada su sva djeca napustila roditeljski dom i partneri postaju okrenuti jedan drugom. Za ovaj stadijum je karakterističan "sindrom praznog gnezda". Bračni par, ostavši bez djece, doživljava veliku prazninu i gubitak smisla življenja. Posle mnogo godina u kojima je preokupacija uglavnom bila odgajanje djece, bračni par je ponovo sam i suočen sa značajnim bilansima ("da li je to ono što smo od života htjeli i ono što smo postigli?"). Situacija je posebno teška kada dođe do smrti jednog partnera na ovom stadijumu ili kada je u pitanju jednoroditeljska porodica.
Ovo je faza koja sa sobom nosi neminovnosti, kao što su odlazak u penziju, ekonomsko pitanje egzistencije, bolest, smrt jednog partnera, što može da dovede stare ljude u zavisnu poziciju. Ko će ih njegovati i u kojim uslovima su nova pitanja za porodicu. Težak zadatak za u ovom periodu se odnosi i na suočavanje sa bliskim krajem.
S obzirom na sve veću učestalost razvoda, on postaje dio životnog ciklusa porodice. Razvod govori o prekidanju partnerskog odnosa, ali ne i roditeljskog, stoga porodica sa djecom i nakon razvoda postoji. Zahtjev je za partnere da ne zanemare i ne zloupotrijebe djecu u procesu razdvajanja, već da roditeljstvo bude prioritetno u odnosu na njihovo lično nezadovoljstvo i emotivne teškoće sa kojima se suočavaju, jer tako i djeci pomažu da što bezbolnije prođu kroz ovu krizu.
Dakle, svaka faza, a posebno prelazak iz jedne faze životnog ciklusa u drugi, je potencijalno nosilac problema koji dovode do stresa i mogu izazvati pojavu simptoma.
Pri rješavanju navedenih poteškoća, emocionalne, relacione, razvojne ili socijalne prirode, porodični terapeut svojim znanjem i vještinama pomaže porodicama da potpunije, kvalitetnije i lakše odgovora na sve zahtjeve i izazove životnog ciklusa porodice.