Depresija nije bolest odraslih. Javlja se i kod djece i mladih, a prema podacima najmanje svaka deseta mlada osoba između 12 i 17 godina ima depresivne poteškoće.
Tokom prve godine pandemije COVID-19 stope depresije i anksioznosti među djecom i tinejdžerima su se udvostručile u poređenju sa periodom prije pandemije — što govori koliko su mladi osjetljivi na promjene u okruženju.
Zašto je teško prepoznati depresiju kod mladih?
Kod djece i adolescenata depresija često ne izgleda kao 'klasična tuga'. Mladi rijetko kažu 'osjećam se depresivno' — oni to pokazuju ponašanjem, a odrasli to često tumače kao inat, lijenost ili 'tešku tinejdžersku fazu'.
Na šta obratiti pažnju?
Kod djece (do 12 godina):
- Česte fizičke tegobe bez medicinskog uzroka — stomačni bolovi, glavobolje
- Odbijanje škole ili vrtića
- Pretjerana vezanost za roditelja ili strah od odvajanja
- Razdražljivost, plačljivost, ispadi bijesa
- Gubitak interesa za igru i drugare
Kod adolescenata (12–18 godina):
- Povlačenje od porodice i prijatelja
- Pad ocjena i gubitak interesa za školu
- Promjene u spavanju — prekomjerno spavanje ili nesanica
- Razdražljivost, agresivnost ili apatija
- Konzumiranje alkohola ili droga
- Samopovređivanje
- Izjave poput 'svejedno mi je', 'nema smisla', 'bolje bi bilo da me nema'
Kada hitno reagovati?
Svaka izjava ili naznaka da mlada osoba razmišlja o tome da se povrijedi ili da ne želi više živjeti — zahtijeva hitnu reakciju. Ne čekajte. Ne umanjujte. Ne kažnjavajte.
Šta mogu uraditi roditelji?
Najvažnija stvar je ostati prisutan i ne osuđivati. Mladi koji se osjećaju saslušano i prihvaćeno lakše prihvataju stručnu pomoć. Ako primjećujete promjene koje traju duže od dvije nedjelje — konsultujte psihijatra u Banjoj Luci što prije.
Možda vas zanima
Tekstovi koji vas mogu interesovati: