Imao sam dvadeset pet godina, bio sam bez novca, sam, uplašen i bolestan. Živio sam na maloj mansardi u srednjovjekovnom univerzitetskom gradu Marburgu u Njemačkoj. Nisam imao prijatelja i bio sam daleko od porodice. Tokom dana sam radio u staroj automehaničarskoj radionici koju je držao jedan ogorčeni alkoholičar, a noću sam tumarao ulicama, u prolazu gledajući život ljudi koji nisu govorili moj jezik i nisu ih zanimale moje brige.
Nikad nisam bio tako usamljen.
Majka čovjeka za kojeg sam radio bila je žena velikog životnog iskustva. Kad joj je bilo dvanaest godina, gledala je kako nacisti ulaze u njenu učionicu i izvode Jevreje, njene drugove. Niko ništa nije rekao, a Sat se završio kao da se ništa nije dogodilo. Iz dana u dan, iz noći u noć gledala je kako nestaju njeni prijatelji.
Postala je posmatrač i preživjeli.
Mjesecima je posmatrala i mene kako se borim s unutrašnjim nemirom. Gledala je kako sjedim s djecom iz komšiluka u hladu tvrđave i crtam stripove. Gledala me kako zurim u prazno, u daljinu, misleći da niko ne vidi.
Onda me je jednog dana uvela u kuću. „Posmatram te“, rekla je.
„Vidim usamljenost u tvojim očima. Gledam kako ti srce bježi. Ti si kao i mnogi. Kad život postane pretežak, pokušavate da se sačuvate neprilika u budućnosti. Ili čeznete za srećnom prošlošću. Vrijeme je vaš neprijatelj. Dan koji proživite vam je neprijatelj. Ne živite u sadašnjem trenutku. Živite samo za budućnost ili prošlost, ali to je pogrešno. Ja imam jednostavno pravilo.", nastavila je „Uvijek traži Plavi Sat.1"
Sjela je pored mene. „Plavi Sat može se dogoditi bilo kad i bilo gdje. To je trenutak kad si istinski živ u svijetu koji te okružuje. Može da bude trenutak ljubavi ili trenutak straha. Tek ćeš u sjećanju znati da li je bio jedno ili drugo. Moji školski drugovi su umrli, ali ja sam doživjela jedan takav Sat kad smo se pogledali u oči."
Okrenuo sam se i zagledao se u njeno dobrodušno izborano lice.
„Slušaj me pažljivo", nastavila je. „Ovo je isto jedan takav Plavi Sat. Nikada ga nećemo zaboraviti. U ovom trenutku, ti i ja bliži smo jedno drugom nego bilo koja dva druga ljudska bića. Zgrabi ovaj trenutak. Sačuvaj ga. On će proći, a ti i ja ćemo biti onakvi kakvi smo bili prije njega. Ali ovo je Plavi Sat a takvi se nižu jedan uz drugi kao biseri kako bi ti uljepšali život. Od tebe zavisi da li ćeš ih naći. Od tebe zavisi da li ćeš ih oživjeti u drugima."
Razbarušila mi je kosu, pa me potapšala po obrazu.
„Uvijek tragaj za Plavim Satima", rekla je, pa se vratila svom poslu.
Danas, godinama kasnije, moje prijateljice, frau Dupont, odavno nema. Rak ju je pokosio nakon što su nam se životni putevi ukrstili. Ali nikada neću zaboraviti njene riječi. Više ne procjenjujem trenutke po zadovoljstvu ili bolu kojima su ispunjeni. Umesto toga, trudim se da se prepustim trenutku na način koji će mi ispuniti srce i dušu.
Znam da će, ako odustanem od svojih potreba i očekivanja, Plavi Sati doći. Doživio sam ih kad mi je srce bilo slomljeno. Doživio sam ih dok sam besposleno sjedio pijuckajući kafu i slušajući ptice s druge strane mog prozora. Dolaze kao talasi blagoslova, neočekivani, nenajavljeni, prožimajući život toplinom i istinom koja će zauvijek oživjeti u mom sjećanju. Oni su dar duše.
Moraš naučiti da nađeš plave Sate. Oni su istinski dragocjeni biseri. Ne možeš ih na silu namamiti. Ne možeš ih vještački stvoriti. All možeš ih prizvati ako ti je srce spokojno i ako se potpuno prepustiš sadašnjem trenutku.
All nikad ih nećeš naći ako neki trenutak pokušavaš da procijeniš ili izmjeriš po koristi koju ti donosi ill po tome koliko doprinosi tvojoj sreći. Ako tako činiš, sve oko sebe pokušaćeš da razumiješ polazeći od sebe, a sebstvo je ograničeno tvojim očekivanjima i sviješću. Samo ako se prepustiš bogatstvu univerzuma, tvoje sebstvo može se uzdići i preobraziti. Tada ćeš i samo tada doživjeti Plavi Sat.
Pokušaj da se pridržavaš savjeta frau Dupont. Kad si usamljen, daleko od kuće, traži ga. Kad posegneš da dodirneš lice nekog koga voliš, potraži ga, takodje. Kad te na ulici zaustavi uznemirena osoba razrogačenih očiju, brbljajući besmislice, potraži Plavi Sat. Tamo je. Čeka te.
To je dar univerzuma onima koji se prepuštaju ljepoti i ispunjenosti trenutka, ne pokušavajući da procjenjuju život na osnovu toga kako se svijet ophodi prema njima, koliko im sreće i koristi on donosi.
Susret sa Frau Dupont bila je trenutaj spoznaje koji je prošao kroz moj život. Podučila me je nečem jednostavnom što je obasjalo svijet koji me okružuje.
„Uvijek tragaj za Plavim Satom."
Ako to mogu da ti prenesem, podariću ti jedno od najčistijih i najjednostavnijih rješenja za sreću koje je život meni dao.
1Fotografski izraz nastao iz francuskog jezika vreme neposredno pre svitanja ili posle sutona, kada je nebo uglavnom tamnoplavo, a svetlost dovoljno „meka" da naglasi veći deo tamnih područja prizora koji se fotografiše tako da fotograf ne mora da koristi dodatne izvore svetla. (Prim. prev.)