Sagorijevanje nije običan umor koji prođe poslije vikenda ili godišnjeg odmora. To je iscrpljenost koju ni san ne nadoknađuje, praćena sve većom distancom prema poslu i obavezama, cinizmom i osjećajem da koliko god ulažete — postižete i vrijedite sve manje. Svjetska zdravstvena organizacija ga u svojoj klasifikaciji prepoznaje kao pojavu povezanu s poslom, nastalu iz hronično lošeg nošenja sa stresom na radnom mjestu.
Prepoznaje se po spoju znakova koji se nakupljaju mjesecima: hronični umor i osjećaj „praznog rezervoara", nesanica, glavobolje i napetost u tijelu, razdražljivost, pad učinka i koncentracije, te gubitak smisla i zadovoljstva u onome što je nekada išlo lako i prijalo. Mnogi to dugo pripisuju vlastitoj slabosti ili lijenosti — a zapravo je riječ o posljedici predugog davanja preko vlastitih granica, često kod najodgovornijih i najpredanijih.
Sagorijevanje ne pogađa samo radno mjesto. Sve je prepoznatije i roditeljsko sagorijevanje — iscrpljenost od neprekidne brige i odgovornosti za druge — kao i sagorijevanje u dugoj vezi, kada prema partneru ostanu još samo umor i bezvoljnost. O samom fenomenu i njegovim fazama pisali smo opširnije u tekstu „Burnout ili izgaranje".
Granica prema depresiji ume biti tanka: ako se iscrpljenost i bezvoljnost prošire na sve oblasti života, a ne samo na posao, moguće je da je riječ o nečemu više od sagorijevanja — i tada procjena stručnjaka ima smisla.
Dobra strana je u tome što sagorijevanje nastaje postupno, pa se, prepoznato na vrijeme, može zaustaviti i preokrenuti prije nego pređe u ozbiljniji poremećaj. Ponekad je dovoljno postaviti granice i osmisliti stvaran oporavak; ponekad je potrebna i stručna podrška da se razumije šta je do iscrpljenja dovelo i kako spriječiti da se ponovi.
Povezano na sajtu: Burnout ili izgaranje · Odlazak u roditeljsku penziju · Depresija
Povezano u Čitanci: Stres · U zamci duge veze · Asertivna prava
